subota, 25. lipnja 2016.

Raštan – čudotvorna biljka










Prvi gajeni lisnati kupus – raštan još su od egipatskih faraona i grčkog herojskog doba smatrali svetom biljkom koja ima čudotvorne osobine.

Predstavljali su ga na zagrobnim slikama i freskama u piramidama, dok je u antičkoj Grčkoj, zbog izuzetne hranljive vrednosti, smatran potomkom Zevsa. Raštan je porijeklom s Mediterana i redovno su ga jeli stari Grci i Rimljani. Najviše se gaji u Brazilu, Portugalu, južnim djelovima SAD, mnogim djelovima Afrike, u Crnoj Gori, Španiji, Kašmiru. Za ishranu se koriste listovi, koji su kvalitetniji i ukusniji posle jačeg zahlađenja. Raštan u mediteranskom području predstavlja nutritivno važnu namirnicu koja se jede tokom zime. Bogat je kalijumom, kalcijumom, beta-karotenom, luteinom, vitaminima C, B-1, B-2, B-9 i zbog toga preventivno deluje protiv raka. Odličan je izvor hranljivih vlakana, kao i sastojaka s moćnim antikancerogenim osobinama kao što su diindolilmetan, sulforafan, selen. Zbog jake ćelijske strukture, raštan ima veću nutritivnu vrijednost kada se skuva nego kad je sirov. Sok, koji se dobija cijeđenjem svježih listova i stabljika raštana, u narodu je poznat lijek protiv gihta, bronhitisa i za probleme s cirkulacijom.



Kalcijum iz raštana jača kosti i preventivno deluje protiv osteoporoze. Mangan iz raštana aktivira enzime, između ostalih i onaj koji pomaže organizmu da iskoristi vitamin C. Ta biljka je odličan izvor vitamina A i cinka, sastojaka koji utiču na jačanje imuniteta. Vitamin C, kojim je bogat raštan, jača imunitet, sprečava oštećenja ćelija i smanjuje rizik od arterioskleroze.
Lisnati kupus, poznatiji kao raštan, sve se više nameće svojim specifičnim ukusom. Koristi se za kuvana jela.

Kupusnjača ovih dana ima najviše, i to u raznim oblicima: u „cvijetu“, lisnatih, sićušnih ili povećih glavica, pod raznim nazivima: kelj, prokelj, karfiol, brokula, raštan, keleraba, kineski kupus. Sve te vrste su zapravo varijeteti familije Brasicae. To su dvogodišnje biljke čije se sjeme i mlade stabljike teško raspoznaju. Tek kada malo porastu, mogu se uočiti njihove karakteristične osobine. Te biljke se u našoj zemlji gaje kao rani proljećni ili kasni jesenji usjevi.

Izvor: durmitor.wordpress.com

Related Posts:

0 komentari:

Objavi komentar